PočetnaSmjerniceKronični rinosinusitis — klinički pristup
Smjernice · Klinički pristup

Kronični rinosinusitis — klinički pristup

Kronični rinosinusitis (KRS) jedan je od najčešćih kroničnih stanja u ORL praksi. Ovaj vodič sažima uobičajeni klinički pristup — od prepoznavanja simptoma do konzervativnog liječenja i odluke o daljnjoj obradi.

Kada posumnjati na ovo stanje?

Na kronični rinosinusitis korisno je posumnjati kada pacijent navodi simptome koji traju dulje od 12 tjedana bez potpunog povlačenja. Klinički je korisno razlikovati KRS s nosnim polipima (CRSwNP) od KRS bez polipa (CRSsNP), jer terapijski pristup može biti različit.

Ključni dijagnostički kriterij prema kliničkoj praksi: prisutnost dvaju ili više simptoma od kojih je jedan nazalna opstrukcija ili nazalna sekrecija, uz trajanje ≥ 12 tjedana.

Ključni simptomi i diferencijalna razmatranja

Četiri kardinalna simptoma KRS-a su: nazalna opstrukcija (otežano disanje na nos), nazalna sekrecija (prednja ili postnazalna), bol ili pritisak u licu te smanjen osjet mirisa (hiposmija/anosmija). Prisutnost sva četiri simptoma povećava kliničku vjerojatnost KRS-a.

Diferencijalno je korisno razmotriti: alergijski rinitis (sezonski obrazac, svrbež, suzenje), devijaciju septuma (jednostrana opstrukcija), adenoidnu hipertrofiju (posebno u djece) te rjeđe uzroke poput granulomatoznih bolesti.

Početna dijagnostička obrada

U primarnoj zdravstvenoj zaštiti, dijagnoza KRS-a često se postavlja klinički na temelju anamneze i fizikalnog pregleda. Prednja rinoskopija može pokazati edem sluznice, sekreciju ili polipe. Endoskopija nosa daje precizniji uvid u stanje nosnih hodnika i sinusnih ušća.

CT sinusa nije uvijek potreban u inicijalnoj obradi, ali je koristan kada simptomi ne reagiraju na konzervativno liječenje, kada se planira kirurška intervencija ili kada postoji sumnja na komplikacije. SNOT-22 upitnik može biti koristan alat za praćenje težine simptoma i odgovora na terapiju.

Konzervativno liječenje

Uobičajeni konzervativni pristup uključuje intranazalne kortikosteroide kao prvu liniju liječenja — smanjuju upalu sluznice i, u slučaju polipa, mogu reducirati njihovu veličinu. Ispiranje nosa fiziološkom otopinom (saline irigacija) poboljšava mukocilijarni klirens i olakšava simptome.

Kratki ciklusi sistemskih kortikosteroida mogu se razmotriti kod teže simptomatologije ili opsežnih polipa. Antibiotici su indicirani samo pri akutnoj egzacerbaciji s jasnim znakovima bakterijske infekcije — dugotrajna antibiotska terapija nije standardni pristup u kroničnom rinosinusitisu.

Kada razmotriti dodatnu obradu ili specijalističku procjenu?

Specijalističku procjenu korisno je razmotriti kada: simptomi ne reagiraju na adekvatno konzervativno liječenje u trajanju od 3 mjeseca, kada postoji sumnja na nosne polipe ili anatomske abnormalnosti, kada se razvijaju komplikacije (orbitalne, intrakranijalne), ili kada pacijent ima atipičnu prezentaciju koja zahtijeva endoskopsku procjenu.

Pacijenti s CRSwNP koji ne reagiraju na konzervativno liječenje mogu biti kandidati za FESS (funkcionalnu endoskopsku kirurgiju sinusa) ili, u odgovarajućim slučajevima, za biološku terapiju (dupilumab, mepolizumab).

Nastavite istraživati

Povezani sadržaji na portalu

Istražite detaljnije stranice, algoritme, rječnik pojmova i edukativne alate vezane uz ovu temu.