Alergijski rinitis

Alergijski rinitis nastaje kada imunološki sustav preosjetljivo reagira na inače bezopasne tvari (alergene). Nakon prvog kontakta s alergenom dolazi do senzibilizacije — stvaranja specifičnih IgE antitijela. Pri ponovnom kontaktu s alergenom, IgE antitijela aktiviraju mastocite u nosnoj sluznici koji oslobađaju histamin i druge medijatore upale, uzrokujući karakteristične simptome.

Prema trajanju dijeli se na intermitentni (simptomi <4 dana/tjednu ili <4 tjedna/godišnje) i perzistentni (simptomi >4 dana/tjednu i >4 tjedna/godišnje). Prema težini: blagi i umjereni/teški.

Alergijski rinitis važan je jer:

• Snažno je povezan s astmom — 80% pacijenata s astmom ima alergijski rinitis; liječenje rinitisa poboljšava kontrolu astme
• Povećava rizik razvoja kroničnog rinosinusitisa i nosnih polipa
• Narušava kvalitetu života, san i produktivnost
• Jedan je od vodećih uzroka izostanaka s posla i škole

ARIA (Allergic Rhinitis and its Impact on Asthma) smjernice naglašavaju koncept "unified airway disease" — nos i bronhi čine jednu funkcionalnu cjelinu, a liječenje mora biti integrirano.

Klasična tetrada simptoma alergijskog rinitisa:

• Kihanje — često u serijama
• Rinoreja — vodenasta, bistra sekrecija
• Svrbež nosa (i očiju, ušiju, nepca)
• Začepljenost nosa — osobito izražena kod perzistentnog oblika

Pridruženi simptomi: svrbež i crvenilo očiju (alergijski konjunktivitis), kašalj, umor, poremećaj sna. Alergijski "salute" (trljanje nosa dlanom prema gore) karakteristično je kod djece.

Dijagnoza se temelji na:

• Anamneza — sezonalnost, okidači, obiteljska anamneza atopije
• Kožni prick test (SPT) — zlatni standard za identifikaciju specifičnih alergena
• Specifični IgE (RAST) — alternativa SPT-u, posebno kod dermatitisa ili nemogućnosti ukidanja antihistaminika
• Endoskopija nosa — bljedosiva, edematozna sluznica; vodena sekrecija
• Nazalni provokacijski test — kod nejasnih slučajeva

Alergijski rinitis treba razlikovati od:

• Vazomotorni (nealergijski) rinitis — negativni alergološki testovi; okidači su nespecifični (hladnoća, mirisi, promjena temperature); nema sezonalnosti
• Infektivni rinitis — akutni početak, gnojna sekrecija, temperatura; prolazi spontano
• Kronični rinosinusitis — dugotrajna upala sinusa, bol u licu, gubitak mirisa; može koegzistirati s alergijskim rinitisom
• Rinitis medicamentosa — rebound začepljenost nosa zbog prekomjerne upotrebe nazalnih dekongestiva
• Hormonalni rinitis — trudnoća, hipotireoza

Specijalističku procjenu (alergolog, ORL) treba potražiti kada:

• Simptomi značajno narušavaju kvalitetu života ili san
• Standardna terapija (antihistaminici, intranazalni kortikosteroidi) nije dostatna
• Sumnja na astmu ili pogoršanje astme
• Razmatranje imunoterapije (desenzibilizacije)
• Sumnja na nosne polipe ili kronični rinosinusitis
• Simptomi prisutni cijele godine (perzistentni oblik)

Izbjegavanje alergena:

• Mjere redukcije grinja (navlake za madrace, pranje posteljine na 60°C)
• Zatvaranje prozora u sezoni polena, praćenje peludi
• Uklanjanje kućnih ljubimaca (ili ograničavanje pristupa spavaćoj sobi)

Farmakološka terapija:

• Intranazalni kortikosteroidi — najučinkovitija farmakološka terapija; smanjuju sve simptome
• Antihistaminici (oralni i intranazalni) — učinkoviti za kihanje, svrbež i rinoreju
• Antileukotrieni (montelukast) — posebno korisni kod udružene astme
• Dekongestivi — kratkotrajna primjena za akutno olakšanje začepljenosti

Imunoterapija (desenzibilizacija):

• Subkutana (SCIT) ili sublingvalna (SLIT) imunoterapija
• Jedina terapija koja mijenja prirodni tijek bolesti
• Indicirana kod umjerenog/teškog alergijskog rinitisa koji ne reagira na farmakološku terapiju
• Trajanje: 3–5 godina